U Biblioteci u Kostolcu, Ogranku Narodne biblioteke „Ilija M. Petrović“ Požarevac, u utorak, 10. februara, održano je književno veče koje će se dugo pamtiti po snazi reči, emociji i umetničkoj harizmi. Pred brojnom publikom, svoje knjige „Srpkinja“ i „Srbkinja: ja sam to rebro“ predstavila je književnica Danijela Božičković Radulović, autorka osobenog glasa i snažnog stvaralačkog izraza.
Moderatorka večeri, Renata Minić, diplomirani bibliotekar savetnik, pozdravila je gošću i okupljene ljubitelje pisane reči, ističući da su književne večeri u kostolačkoj Biblioteci prepoznate po toploj atmosferi i pažljivo biranim gostima, te da upravo taj spoj stvara večeri za pamćenje.
Veče je započelo nesvakidašnje – autorka je izvela odlomak iz „Gospođe ministarke“, pokazujući svoj glumački temperament i izazvavši buran aplauz publike. Taj trenutak nagovestio je atmosferu čitavog susreta: živu, neposrednu i ispunjenu iskrenom razmenom emocija.
Govoreći o brojnim putovanjima i nastupima u zemlji i inostranstvu, Danijela je publici otkrila deliće svog stvaralačkog puta, da bi se razgovor potom usmerio ka njenim knjigama.
Ono što njen književni izraz čini posebnim jeste jedinstven spoj književnosti i scenskog nastupa. Recitujući svoje stihove, u interakciji sa publikom, ona briše granicu između pisca i slušaoca, pretvarajući književno veče u živu, pulsirajuću umetničku celinu.
O knjigama je govorila i Magdalena Redžović, profesorka srpskog jezika i književnosti, koja je, ne krijući prijateljstvo prema autorki, istakla da su njene pesme iskrene, prožete toplinom, životnom snagom i strastvenom ljubavlju prema porodici i otadžbini.
U njenim stihovima prepliću se setna sećanja na prošlo, tuga za nedostižnim, ali i mirno prihvatanje života onakvog kakav jeste – sa svim njegovim lepotama i bolima.
Na kraju večeri, uz red za potpis i osmehe koji su govorili više od reči, publika je ponela kućama ne samo knjige sa posvetom, već i utisak da je prisustvovala nečemu više od promocije – istinskom susretu sa umetnošću i dušom.
Danijela Božičković Radulović, rođena je 2. septembra 1968. godine u Beloj Crkvi. Svoj životni i profesionalni put posvetila prosveti i kulturi.
Nakon završene Pedagoške akademije u Vršcu i Učiteljskog fakulteta u Jagodini, radila je u prosveti, da bi potom svoju energiju usmerila ka kulturnom stvaralaštvu i organizaciji brojnih književnih i umetničkih programa.
Kao direktorka biblioteka u Petrovcu na Mlavi i Malom Crniću, ostavila je dubok trag, ne samo kao poslenik kulture već i kao pokretač i inspirator.
Aktivna je i na pozorišnoj sceni, članica je UKS-a i ULUP-a, iza sebe ima deset samostalnih i više od trideset kolektivnih izložbi, a svoja književna dela sama ilustruje.
Autorka je deset proznih knjiga i tri zbirke poezije, njena dela prevođena su na više jezika, a ovenčana su i brojnim nagradama.
Posebno mesto u njenom životu zauzima porodica – supruga je, majka troje dece i baka dvoje unučadi – što se snažno ogleda i u njenom stvaralaštvu.