Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Mitrovdan, dan posvećen Svetom velikomučeniku Dimitriju Solunskom, jednom od najpoštovanijih svetitelja u pravoslavlju.
Ova slava, koja se praznuje 8. novembra po gregorijanskom, odnosno 26. oktobra po julijanskom kalendaru, zauzima peto mesto po broju domaćinstava koja je slave. Mitrovdan je ujedno i krsna slava pojedinih esnafa i dan zavetina u mnogim mestima širom Srbije.
Sveti Dimitrije, poznat i kao Mirotočivi, rođen je u Solunu u vreme cara Maksimilijana, gde je služio kao rimski oficir. Suprotno carevoj naredbi, nije progonio hrišćane, već je javno propovedao veru u Hrista, zbog čega je zatvoren i pogubljen. Po predanju, iz njegovog groba poteklo je sveto miro, a na tom mestu kasnije je podignuta crkva, dok je Dimitrije proglašen za zaštitnika Soluna. Vernici širom sveta i danas mu se mole verujući u njegovu isceliteljsku moć i zaštitu od nevolja.
U narodu, Mitrovdan je dan bogat verovanjima i običajima. Smatra se da se tada ne treba grditi deca, jer će, prema predanju, biti nestašna tokom cele godine. Takođe, nije uobičajeno ići u goste, osim ako domaćin ne slavi krsnu slavu. Stari običaji nalažu da se služe ne otpuštaju na Mitrovdan, čak i ako im je istekao ugovor, dok se na selu veruje da do ovog datuma treba završiti sve radove u polju.
U pojedinim krajevima Srbije, naročito u Šumadiji, postoji i običaj da se u svaki ugao kuće stavi belutak kao zaštita od miševa, a žene tog dana ne uzimaju vreteno, češalj i makaze u ruke.
Mitrovdan je praznik koji spaja veru, tradiciju i poštovanje svetitelja koji je, prema predanju, čuvao svoj grad i pomagao vernicima u nevolji.