Pravoslavni vernici danas obeležavaju jesenji Krstovdan, praznik posvećen uspomeni na pronalazak Časnog krsta, najvažnijeg simbola hrišćanstva. Prema predanju, Časni krst pronašla je carica Jelena, majka cara Konstantina Velikog, 326. godine u Jerusalimu, čime je ovaj dan zauvek ostao zapisan u crkvenom i narodnom kalendaru.
Krstovdan je u crkvenom kalendaru obeležen crvenim slovom i uvek se obeležava strogim postom – mnogi poste na hlebu i grožđu, dok se u pojedinim krajevima održava običaj branja i osvećenja bosiljka. Pored verskog značaja, praznik prate i brojna narodna verovanja i običaji. Tako se veruje da ukoliko je na Krstovdan oblačno, predstoji duga i snežna zima, dok vedro nebo bez padavina nagoveštava sušnu godinu. Za razliku od drugih praznika kada se izbegava kućni rad, na ovaj dan postoji običaj da se dom temeljno očisti i sredi pred zimu, jer se smatralo da će u suprotnom “sve ići naopako” tokom naredne godine.
Krstovdan se obeležava dva puta godišnje – jesenji, 27. septembra, i zimski, 18. januara, uoči Bogojavljenja. Dok se zimski vezuje za „ukrštanje vetrova“ i predskazanja rodne godine, jesenji u tradiciji označava kraj seoskih poslova i početak priprema za zimu.
Bez obzira na različite običaje i tumačenja, Krstovdan ostaje praznik koji spaja hrišćansku tradiciju i bogato narodno nasleđe, podsećajući vernike na duhovnost, skromnost i sabornost pred dolazak hladnijih dana.